Ten Candles na ODGu

Ten Candles

Sinoć sam sudjelovao u jednom od najboljih RPG sessiona mog života.

Igrali smo Ten Candles, horor igru dizajniranu da traje točno i samo jedan session. Dizajn igre iznimno dobro demonstrira koliko pravila utječu na RPG, koliko su važna, i koliko oblikuju našu dijeljenu priču. Kao igračima brzo smo shvatili da pravo da ispričamo što se dogodilo (nakon uspjeha na kockicama) ima jako velik spektar jer se ne odnosi na samo na klasičan da-ne odgovor da li je lik uspio napraviti nešto. A vrlo brzo smo i shvatili, i koristili, da nam to pravo daje i mogućnost da uvodimo detalje koji likovima otežavaju živote.

Ali to vam još nije reklo ništa o tome zašto je taj session bio toliko dobar. I ja vam to ne mogu prenijeti. Jako važan dio sinoćnjeg iskustva je u dizajnu pravila - eksplicitinim dopuštenjima koja imamo prema svijetu; nezaustavljivi prijenos kockica, ili moći(?) iz igračke zalihe u GM-ovu; svijećice koje se gase i označavaju kako kraj scene, tako i neminovan kraj. Ali još važniji dio smo mi za stolom koji smo mogli napraviti od ove igre što smo htjeli, a bilo je toliko lako pustiti Ten Candles da nas uzme za ruke i šapuće slatke, nedužne strahote u uho...

Možda najbolji trenutak sessiona i ne smijem podijeliti sa vama (op. River Song: Spoilers!). Ali Ten Candles je sa tako malo, napravio toliko puno da ga ne mogu ne preporučiti. Ovo je igra koju morate odigrati barem jednom. Svatko od vas zaslužuje vratiti se doma nakon sessiona, pun uzbuđenja od kojeg ne možeš zaspati.

Laku noć.

Jeb, my man.

Ranko