Bijela vila grad gradila ni na nebu ni na zemlji,
    bijela vila,
    neg u krajku od oblaka. Na grad stavlja troja vrata,
    na grad stavlja:
    jedna vrata sunca žarka, druga bijela od mjeseca,
    druga bijela,
    treća vrata suha zlata. Koja vrata od sunašca,
    koja vrata,
    na ta vila išetuje i niz more pogleduje,
    i niz more:
    koja vrata od mjeseca, na ta vila ženi sina,
    na ta vila;
    koja vrata suha zlata, na ta vila ćer udava,
    na ta vila.

        Narodna pjesma

Jurana je otela vila.

Rekli su Mikulja i Marta da joj je Juran prvo ukrao zlatne jabuke dok se kupala, a potom ju njima gađao. Ona se smijala toplo poput vedrog dana. Sve dok ju jedna nije pogodila ravno u nos. Vjetar je ponio vedrinu i toplinu, a ona Jurana ...

Vješta žena je pred vas dovela i njegova oca i mater, i Dragu kojoj je Juran obećan. Ocu su usta od straha ostala zatvorena. Majku se brinula da se vila ne vrati po još neko dijete. A Draga vam je pružila ruku i rekla “cijenu ne pitam, samo mi ga vratite”.

Nije bilo druge nego krenut odmah i sada, po tami noći dok vili trag još se vidi.

Vi ste braća i sestre. U svakoga su četiri majke i tri oca. Znak pletera nosite da ljudi znaju da ćete im vi pomoći kad nitko drugi neće ili ne može.