Šest načina da poboljšate svoje online RPG iskustvo

Tales From The Loop

Kad je ovog proljeća nastupilo veliko pandemijsko zatvaranje, naglo su nestale i mogućnosti za svim oblicima igranja RPGova uživo, uključujući i ODG. Jedina mogućnost da se naša RPG zajednica koliko-toliko održi do nekih boljih vremena je bila – online igranje.

Prethodno pandemiji bio sam veliki protivnik online igranja. Kad god bih razmišljao i poželio igrati neke igre koje sam mogao igrati samo online, uvijek mi se taj oblik komunikacije činio neprirodan i nezgrapan. Nisam za to imao ni volje ni potrebe.

Onda je nastupila pandemija i morao sam dio svog posla prebaciti online, pa sam se i upoznao s nekim alatima za videokonferencije, kao što su Zoom i MS Teams, a i Discord je u to vrijeme uvodio mogućnost video chata na serverima. Prvi put sam pomislio: ako mogu držati predavanja i sastanke donekle suvislo online, možda bih mogao donekle suvislo i igrati online.

Rezultat: u dva mjeseca lockdowna igrao sam češće i, u najmanju ruku, jednako kvalitetno kao prije.

Priznajem, nije sve tako genijalno niti želim idealizirati online igranje. Ono se ne može mjeriti sa stalnom ekipom koju dobro poznajete i s kojom volite igrati ono što želite. Ali online sessioni, ako su kraći, možete igrati bilo koji dan, ne morate planirati (i trošiti vrijeme na) odlazak na session ili kupovanje cuge ili čipsa za sve igrače. Naravno, zbog lockdowna smo imali i više slobodnog vremena, a meni je to dalo priliku da u više kraćih sessiona eksperimentiram s nekim igrama koje do tada nisam igrao (ili koje dugo nisam bio igrao) i to u raznim kombinacijama, s različitim ljudima, na moje veliko zadovoljstvo.

S vremenom sam naučio što meni kao GM-u najviše odgovara i kako mogu učiniti iskustvo igranja zabavnije, angažiranije i manje naporno za sve ljude koji sjede za mojim virtualnim stolom.

1. Skratite sessione i redovito pauzirajte

U igranju online puno lakše pada koncentracija. Online sessioni ne bi smjeli trajati više od 3 do 3.5 sata. Sjediti za stolom i buljiti u ekran je napornije nego biti u društvu u slobodnom prostoru. Koncentracija se lakše izgubi. Ako ciljamo na 3 sata čiste igre i još pola sata debriefa, razgovora o sessionu ili dijeljenja zvjezdica i želja, dobijemo tri i pol sata čistog zadovoljstva.

Na svaki puni sat je dobro napraviti stanku od pet minuta za piš/čik pauzu. To je dobra preporuka i kod igara uživo, ali kod online igranja je jedina obrana od pada koncentracije i tjeskobe izazvane prekomjernim sjedenjem i blejanjem u monitor.

2. Gledajte se, nemojte se samo slušati

Pogotovo ako vaša igra sadrži solidnu količinu roleplaya, ali i inače, krucijalno je koristiti kameru da igrači mogu vidjeti reakcije drugih i pokazati im svoje. Svi s kojima sam se u zadnjih nekoliko mjeseci igrao se slažu u jednome: razlika između igranja s kamerama i bez njih je -- ogromna.

Danas više „nemam webcam“ isprika ne vrijedi, jer je vrlo lako spojiti se kamerom s mobitela na bilo koji servis, uključujući Discord.

Ono dobro u tome je da kvaliteta kamere i slike nije uopće bitna. Čak i najstariji webcam ili mobitel je ok; čak i ako ga stavite pod nekim lošim kutom ili daleko od lica, svejedno je dobro. Samo je bitno da suigrači mogu razaznati vaš smiješak ili zabrinutost, ili vidjeti ako ste zaspali od dosade.

3. Koristite virtualnu stolnu površinu, ali ne nužno VTT

Virtual Tabletop aplikacije su sjajna stvar. Među njima je najpoznatiji Roll20, ali ima i drugih. Imaju tonu opcija za bacanje kockica, character sheetove, mape, grid-based combat, tokene itd.

Blades in the Dark setup na Roll20
Blades in the Dark Setup na Roll20

Međutim, ako igrate neku igru s manje pravila ili želite u svojoj igri više roleplaya i narativnosti a strogi taktički roleplay combat vam nije toliko bitan, možda vam ne treba VTT jer u tom slučaju količina potrebne pripreme nije u skladu s dobivenim.

Ipak, u svakom slučaju, dobro je da svi igrači imaju nešto zajedničko za gledati, osim jedni druge. I Zoom i Discord i Jitsi Meet imaju podršku za screen sharing, pa na taj način GM može pokazivati neki pdf ili neki drugi dokument, pa i po njemu šarati i skicirati stvari za vrijeme vođenja; što uvelike doprinosi tome da su svi na istoj valnoj duljini. Ako želite da i igrači mogu skicirati i crtati, možete koristiti i neki shared whiteboard kao Google Jamboard.

Ova stavka jako ovisi o tome koju igru igrate i tu treba malo eksperimentirati.

4. Osigurajte mirno mjesto za spajanje

Okolna buka i prekomjerno upadanje third-party osoba (npr. djece) u kadar može jako pokvariti doživljaj svima koji sjede za virtualnim stolom. Pronađite neki miran kutak ako možete. Ako baš ne možete bez buke, naučite upravljati mute tipkom i budite mjutani dok ne govorite.

5. Smanjite broj prozora

Ili priključite drugi monitor.

Kako god okrenete, morate imati shared screenove, character sheetove, mape, fotke i crteže, rulebookove, dice rollere i druge dokumente otvorene (ili spremne da budu otvorene) minimalnim brojem tipaka. I to mora biti što preglednije i što jednostavnije. Nekih stvari se jednostavno morate odreći.

VTTi ovdje mogu biti rješenje jer imaju većinu opcija, ali opet, oni nisu najbolji za sve. Meni u većini slučajeva ne pašu jer osobno volim skicirati i bilježiti stvari tijekom igre na pdf, tako da svi vide, ali i pokazivati fotografije i mape te šarati po njima, da se što manje ograničavam onime što sam pripremio. Za to koristim tablet i stilus, koji screen šeram igračima. Probao sam i shared whiteboard na kojem svi mogu crtati, ali onda su igrači na njemu previše črčkali svoje črčkarije, ne obazirući se na igru (možda ja nisam uspio zaokupiti njihovu pažnju?). Vaše iskustvo može biti totalno drugačije; različitim igračima odgovara različita vrsta i količina demokracije u igri.

Ako ste GM, eksperimentirajte s raznim alatima i sami procijenite što je bitno, jednostavno i korisno za vaš stil igre i sustav koji koristite, a da ne usporava igru. Naravno, kao i u svemu, tražite i feedback od igrača.

Whiteboard ispunjen bilješkama i slikama
Whiteboard ispunjen bilješkama i slikama tijekom sessiona

6. Prilagodite način razgovora

Ne upadajte jedni drugima u riječ. Imenujte svakog kome se obraćate. Izgovarajte naglas svoje emotivne reakcije. Omogućite svima za stolom spotlight.

Čini se kao dobar savjet i za igru uživo, ne? Kao introvertirana osoba koja se ne voli nadglasavati, složio bih se i naveo dosta primjera igara u kojima imam osjećaj da nisam ni igrao, jer GM želi biti neutralan prema tome tko će kada što raditi i govoriti.

U online igranju problemi komunikacije dolaze još više do izražaja, jer je sam medij nespretan u odnosu na razgovor uživo. Zato treba još više pažnje obratiti na uključivost i red, i ta obaveza najviše pada na GM-a.

Ipak, nekad je kakofonija fantastična. Kad se emocije i napetost zahuktaju, pričajte u glas, vičite, skačite, nadglasavajte se, svađajte se, smijte i plačite istovremeno! Kakav bi to bio RPG bez toga?

Zaključak

Premda sam uvijek imao averziju prema online igranju, jer to „nije pravo igranje”, pandemija me natjerala da mu dam šansu. I – ugodno sam iznenađen.

Naravno, pravo sastajanje uživo je još uvijek najbolja stvar, ali online vam daje mogućnost da igrate više i češće. Online sessioni mogu biti kraći a još uvijek zadovoljavajući. Nije potrebno odvajtati vrijeme i negdje putovati, dovoljno je samo uključiti kompjutor i otvoriti nekoliko prozora. U dva-tri sata, umjesto bindžanja neke poluprosječne serije, možete oskvrnuti omanju tamnicu i dobro se zabaviti. Probajte.

Napisao: DanielK
Objavljeno: 3. 9. 2020. 12:58

A ako se tek sad susrećete s pojmom ODGcast - blago vama! Imate cijelu prvu sezonu za preslušati, otići na forum i biti general nakon bitke!

Blorb, ljudi! Kako ste? I mi smo dobro.

Nego, na ovoj zadnjoj epizodi sezone pričamo o blorb principu i kako je blorb suprotan od kvantuma.

Da me pitate o čemu smo pričali u ovoj epizodi, pravio bih se mrtav. Ali zato vam Karlo poručuje:

  • Zdravo, danas pričamo o nekom blogu na koji sam naišao i činio mi se zanimljiv. Blog priča o više stvari, ali najviše ga brine ili smeta kako se subverzije klišeja/žanra ustale i postanu toliko očekivane da izgube originalni smisao i sve je na kraju inverzija neke stvarnosti.

Za autora se to primjećuje u sveopćoj pop kulturi i pisanoj riječi, pa se i proširilo do TTRPG-ova.

Ti problemi su: