505 s crtom #3 - Lakrdija u tri (zlo)čina

Leslie Nielsen

“Nothing to see here. Please disperse.” – Frank Drebin

Smijeh je lijek. Zasigurno ne upravo ubijenoj žrtvi čije ubojstvo vi i vaše troje kompanjona istražujete. Osim, naravno, ako je riječ o duhu kojeg vaš nekromant upravo ispituje, i kojeg zasigurno on sam nije prizvao radi vlastitih interesa. Kao što vele isto tako - "Raising a family is hard - unless you bury them close to each other". 

Dobro došli u treće izdanje 505 s crtom, blog serijala o žanru misterija, popularno zvanog, odmilja tako reći - i krimićem. Ponukan s nekoliko upita te inspiriran trenutnim regularnim gejmom kojeg vodim - It's Always Morbid in Abydos - odlučio sam podijeliti nešto iskustva vezanog hibrid komičnog krimića - tropa kojeg nije lako izvesti, no uz dobru družinu, voljnu za pletenje komedije uz dašak istražiteljske misterije, zapravo se veoma lako može doći do recepta kako u isto vrijeme držati ekipu napetom prilikom istrage, te se pritom dobrano nasmijati. Kako priliči ovom blogu, krećemo s pet savjeta kako nešto raditi dobro, onda udaramo u bulju s nečim nadasve očitim samo što ja zabrijem svaki put kao da sam rekao nešto revolucionarno i nikad prije rečeno, onda mudrujem što ne treba raditi, pa podvučem crtom nakon izgradnje dovoljno ekspozicije i pisanja dovoljno teksta da se mogu komotno prijaviti na natječaj za kratku priču, a ne blog post. 

Krenimo, dakle, s

5 savjeta

Atmosfera (ni)je napeta

Ne jednom se igra nahajpala do te mjere da su se svi poistovjetili s Prstenovom družinom, da bi na kraju završili kao Kralj Arthur i njegovi vitezi iz Monty Pythonovog vrlo znanog filma. Da, vidjeli ste taj mem, da Ragelance, ništa novo, no taj mem upravo uzimam s dobrim razlogom - a to je postavljanje atmosfere igre. 

Kad već ulazimo u vode komičnog, bitno je same igrače a i vas same kao voditelja igre trajno obavijestiti da će ton, atmosfera, tip igre biti - komedija. Naravno, pozivanje na određivanje tona ne znači da je to nužno jedna jedina premisa same igre, ali otvara vrata prvenstveno igračima da si svi mogu dati šansu - u jednoj sigurnoj i otvorenoj platformi - biti lakrdijaši. U igrama gdje voditelj previše pusti igračima da odu u takozvani "comic relief", a da pritom ne vrati atmosferu natrag u ozbiljnost koja je možda prethodno dogovorena (ili ne daj vraže nikad zapravo uspostavljena), dolazi do velikog rizika da se igračima zapravo "uzima" pravo da si stvore zabavu. Ili još gore, da si samo jedan igrač stvori zabavu, dok tužne epske priče stoje u hrpi prašine session za sessionom.

Drugi je pak ekstrem uredno prisiljavanje ozbiljnosti, te rezanje dobronamjerne komedije koja čak i može biti u skladu sa samom pričom i postavom svijeta, gdje pak frustriranost dolazi iz nemogućnosti vezenja komičnog u svrhu opuštajućeg. 

Postavljanje atmosfere je 76% posla, dok je 56% statistike u potpunosti izmišljeno. U svakom slučaju, kao voditelj igre imate moć na vrijeme, dapače prije samog početka igre s vašim igračima definirati ton. Uz blagoslov mojih trenutnih igrača - skupine koja sa mnom igra gorenavedeni gejm u Abydosu, mogu podijeliti par detalja. SFeraKon je 2021, ja dolazim na ideju da kombiniram It's Always Sunny in Philadelphia, Discworld, Black Adder i Brooklynn 99 u isti gejm. Četvoro ih se na kraju odazove na gejm, i evo upravo zadnji session smo napokon ugasili vatru iz magijom opsjednute štale koja je tamo gorila već nekoliko godina. Usred grada. U stražarskoj kuli. I pomalo nam već fali ta vatra koja se širi na okolne zgrade, zbog kojeg svako malo moramo pravdati da je bila slučajnost. 

Silom ili Milom Jovovich

Komedija nije prisiljena. Ljudi se smiju zbog jedno vrlo primordijalnog razloga - a to je od neočekivanog. "Punchline" koji se vidi na kilometre nikome neće biti smiješan, no onaj koji pogodi baš u onu točku neočekivanog - a smislenog i logičnog (u većini slučajeva, da ne idem u raspravu oko komedije apsurda i paradoksa), zapravo dijeli istu logiku kao i sam žanr misterije. U misteriji otkrivamo tko je počinio zločin, te ako u samom vrhuncu otkrivanja otkrijemo zločinca koji nije neočekivan, ali je bio skriven do samog kraja, dobivamo gotovo istu količinu zadovoljštine kao i količine smijeha kod dobrog punchlinea. 

Ne postoji recept, napisani govor, tekst ili blesimetar koji će nešto magično napraviti smiješnim. Prethodno sam naveo postavljanje atmosfere - gdje imate potpunu slobodu postaviti šašave NPC-e, nebulozne situacije i maestralno katastrofične neuspjehe posoljene zluradošću i susramljem. Igrači koji se žele uloviti na to će se zasigurno uloviti, te ako vodite komediju - pustite tim istim igračima da naprave situaciju još komičnijom. 

Ne pišite scenarij, već postavite daske na prozornicu, no svakako ostavite za sobom par nezašarafljenih vijaka i nezabijenih čavala, koru od banane i prekrenutih grablji. Igrači će se htjeti pozabijati i poskliznuti u sve to baš na isti identičan način kao što će se loviti za tragovima koje ostavljate u misteriju. Još kad ova dva žanra kombinirate, te sama misterija ujedno postane lakrdija i komedija, i to tako da ste htjeli da baš bude to, pamtit ćete scene smijeha za sva vremena. U regularnoj igri koju vodim, igrači se hvataju za apsolutno svaku priliku da od sebe naprave budale - no onda kada je to žanr igre, nemaju kočnica, te se zajednički trude napraviti što veći kaos i što nezamisljivije i luđe ideje. 

Heklanje pletiva

Jedan od načina na koji možete gledati svoje igrače u ulozi NPC-a je kao da ih "hecklate", odnosno, da se postavite u uloge NPC-a koji će namjerno pikati baš u one stvari za koje znate da će igrač reagirati. Reakcija igrača pomičče radnju, no ipak tu morate imati pristojnu količinu opreznosti - ako je igrač kao stand-up komičar, dajte mu jedan pristojan heckle, te ako vam ga igrač vrati dvostrukom mjerom i stvarno pokopa vašeg NPC-a, to je prostor za nagraditi igrača, pogotovo ako je igrač uspio nasmijati cijeli stol ili napraviti onu famoznu "Uuuuuuuuuuuuu...huhuhuhu..." reakciju.

Igrači imaju sjajne ideje, i većinu vremena traže način kako da ih isfuraju van. S ovakvim promptovima im dajete zeleno svjetlo da s njima odu van, bilo potpikavanjem ili namjernim traženjem prompta, koliko god on blesavo izgledao.

A jednom kad jedan igrač krene sa smijurijama, svi se samo bacaju na to i gomilaju to dalje i dalje. U misterijima to ima fantastičnu sinergiju jer taman u trenutku kada otkrijete bitan trag, bizarnom pojavom nenadanog NPC-a kojeg ste sreli prije 4 sessiona i koji vam se zakleo da će vam se osvetiti sada može doći i uvesti još dramatičnosti u cijeli fazon, a da se pritom ni ne stignete ni snaći, a vaši igrači već love priliku kako da ga hecklaju nazad. Trag ostaje i dalje tu, ali scena nabadanja kajli likova NPC-u na nos i u suprotnom smjeru nadodaje ogromnu vrijednost na cijelu scenu, pa čak i ako se trag zagubi. Držite se, doduše, i dalje maksime misterija, a to je da na ovaj ili onaj način uvijek možete igračima dati naslutiti što dalje, pa makar to bilo kroz kašljanje i ridanje od smijeha. 

Stereotip tipa sa stereom

Žanr misterija je pun klišeja. Doslovno opstaje samo zahvaljujući tome. Naravno da je batler kriv. Naravno da je oružje skriveno u bibliji pobožnog admirala. NARAVNO da je šesti kamen odozdola tajni prolaz. Kada ste već u žanru koji vrvi istima, te ako ste odlučili u to uvrstiti komediju, sada je idealna prilika da sve one izlizane klišeje postavite na izvolite vašim igračima te im date priliku da se izruguju zločincima koji su se tako lako dali otkriti. 

No, kada već igrate na klišeje, u komediji igrate na hiperklišej. Jednom kad sve postane klišej, je li išta zapravo klišej? Neću zapravo odgovoriti na to pitanje, jer bi time isto napravio klišej, ali svakako ću natuknuti da u obilju tropa i lakrdije ne treba tražiti konkretan smisao. Žanr komičnog krimića je više komedija nego krimić, baš zato što žtrvuje ozbiljnost za sferu u kojoj komedija već kraljuje, a to je neočekivanost. Neočekivano je bitan aspekt krimića, kojeg krimić gradi kroz logičnu povezanu strukturu očekivanog i predmnijevanog zaključka temeljenog konkretnom istragom. Nema potrebe dodatno naglašavati istragu kada ona postaje vozilo na putu za sprdanciju, zezanciju i šalu, što je poanta same igre. 

A opet, te i dalje - tragovi i sumnjivci opet imaju isti učinak, vode vas do rješenja misterije, samo što umjesto ispitivanja i češljanja tragova do zaključaka dolazite zezancijom, pretjeranim, klišejastim i na kraju dana - smiješnim. U Abydosu mi je ekipa rješila jedan od misterija tako da su ubili glavnog deratizatora štetočina jer su se nagodili s demonom. Demon ih je ekspresno zaje*ao, deratizator je umro, oni su preuzeli "ulogu" takoreći "pomoćnika" istog deratizatora jer je njegov brat naime inkvizitor čija se crkva natječe sa samom policijom za prevlast u četvrti, a cijela poanta je bila naći tko zapravo radi protiv same crkve. Tako da ukratko, radili su za demona kojeg crkva nije platila ni lipe, grad je sad pun štakora, inkvizitor im je za vratom, a crkva vrlo rado dođe u posjetu gledati kako štala u utvrdi i dalje gori. Što je najbolje - misterij je RIJEŠEN, samo što je do rješavanja misterija došlo tako da se nizala suluda situacija za suludom situacijom. Isti rezultat mogao se postići i ozbiljnom igrom, al brate vala je slatko gledat ih kako rade kaos na svakom koraku, a mene trbuh od smijeha boli (znate tko ste, obožavam vas <3). 

I loša fora je fora

U jednoj od rundi It's Always Morbid in Abydos ekipa se mogla pozabaviti zlim ucjeniteljima i proganjateljima dugova tako da su im došli na njihov usidreni brod i porazbijali im glave. To bi bila vrlo kratka priča s podosta krvi i nasilja - no ekipa je odlučila etabliranog maga i vrsnog plaćenika obući u cross-dresser kurtizane i momcima na brodu priuštiti zabavu života. 

Pucao bih si u koljeno na licu mjesta da im nisam odmah na tu ideju rekao "Apsolutno da". U komičnom krimiću je pretjerivanje najbolji recept za izvrsnu komediju. Na sličan način kako u Golom Pištolju kroz totalni apsurd redatelj pomiče radnju dalje, na isti način biste vi u komičnom krimiću jednostavno trebali pustiti i loše fore da zažive. Ako igrači jašu po lošim forama i umiru od smijeha na njih - pustite ih da tu komediju vode stilom koji se njima sviđa. Komedija ima tonu podžanrova, no za razliku od "standardnog" podžanriranja koje se inače može postaviti - high, low, dark, light fantasy je jedan primjer - u komediji to ne možete prisiliti. Neće svakome leći deadpan humor, neće svako imati crtu za crni humor, neće svatko uživati u slapsticku. 

Ljudi zajednički kroje humor ovisno o situaciji. Igrao sam jedan fantastičan komični krimić u settingu - ni pet ni šest - nego Ribljeg Redarstva - gotovo zaboravljenog crtanog filma koji je imao fantastične odlike hardboiled krimića obojanog nenadmašivo smiješnom premisom - detektivski noir s ribama, ispunjen punovima, blesavim forama i ubojito smiješnim promptovima GM-a. Nije moglo NE bit smiješno, jer sam ja između ostalog na kraju dana igrao taksista raka alkosa koji obožava psovati, i sama premisa toga je obećavala da do ozbiljne situacije ne može doći. Ni ne treba! Kočiti se od smijeha od bolova u trbuhu treba biti istovjetno napetosti oko srca u ozbiljnijem žanru. Mislim, halo, igrao sam raka alkosa koji psuje ko kočijaš, ne da mi je bilo dobro nego mi je bilo nezaboravno! 

I loša fora je fora, u smislu da ako se već igra komični krimić, dozvoljeno je raditi komične scene, i smijete si dati oduška, bili vi GM ili igrač. 


Zero-sum: Zašto je pile prešlo cestu?

Jer je moralo pobjeći s mjesta zločina, naravno. 

Komični krimić je kriminalno smiješan, ako na vrijeme s igračima dogovorite što želite biti. Pretendiranje da želite napraviti ozbiljan krimić s daškom humora obično ne pali - u pen and paperu se vrlo lagano prebaciti u kompletan comic relief - te sami znate koliko zna biti nezgodno igrače pokušati izvući iz istog ako vi kao GM niste zamislili da nešto bude smiješno.

Komedija je super, ali s komedijom morate imati na umu da ju je teško rezati u korijenu. Pače, nemoguće je, jer čim se komedija mora rezati, zanos koji igrači dobiju odlazi u nepovrat. Ako se kao GM odlučite voditi komični krimić, dajte toj komediji da diše, te ju nemojte sputavati ni na koji način. Svi igramo pen and paper zbog ovog ili onog razloga, a ako ste se odlučili igrati se zato jer vam se smije - onda se svi smijte zajedno. 

Pen and paper je kolaborativno pričanje priče - samo što u ovom slučaju pričate vrlo smiješnu priču - a komediju ne možete prisiliti da bude smiješna. Ako ste okupili zajebante u tim igrača, vjerujte instinktu i smijte se s njima. Vrlo lako možete baciti bilješke s planiranim događajima dokle god je poanta igre da vas boli trbuh od smijanja. Niste tu da diktirate kad se ko smije - nego da im date mikrofon u ruke kad je vrijeme da izvale foru. 


Za ovaj blog će ovaj put ovaj dio biti dosta kratak, jer s komedijom je podosta jednostavno što se ne radi, stoga slijedi 

Pet lošosti

Ne s*ri u ćeif

Ako je netko kreno pričat foru, ne upadaj mu u riječ - osim ako te ne uključi u istu. Igrači imaju fantastične fore u većini slučajeva, ali jednom kad ih se krene prekidat, izgube volju. To ne vrijedi samo za pen and paper, to vrijedi inače. Ako je netko krenuo pričat vic, pusti vic do kraja. Ako je netko kreno s blesavim planom, neka ga ispriča do kraja. Pogotovo ako igrate dulju igru, ljudi će ubrati atmosferu komedije koju vodite i posložit se s njome. 

Ne hoggaj spotlight

Da, ima među nama komičara, i to teških. Ali ovo nije vaš standup show. Ovo je kolaborativno pričanje smiješne priče. Ako ste smislili neku glupu foru, uključite druge da ta fora bude još gluplja. I ta glupa fora će se prepričavat još mjesecima, ako ne i godinama. Igrate pen and paper, vaši likovi su vaša mašta zapisana na papir, ali vi niste glavni lik - vi ste jedan od glavnih likova, i komedija dolazi do izražaja kad zajedničkim snagama radite sra*ja. 

Ne uzimaj stvari ozbiljno

Ovo je komedija. Nitko od igrača, a ni GM, ne uzima išta u ovom žanru za ozbiljno. Svaka fora koja se prospe je nastala u duhu igre koja je zamišljena da bude smiješna. Mislim, isto vrijedi i za ne-komične igre - nitko od igrača zapravo ne radi stvari za "ozbač". To je naročito bitno za naglasiti u ovom žanru, te imati na umu da sve što je provedeno kroz sferu lika nema stvarno uporište u stvarnosti.

Ne drami

Ovo je sad malo specifičan slučaj - ali - komični krimić je prepun klišeja i glupih fora. Jako je teško doći do izražaja po pitanju ozbiljnosti i ne-komične drame. Nemojte si uzimati nažao ako vaša tragična priča ne dolazi do izražaja. U većini slučajeva neće, osim ako do toga ne dođe prirodno. U ovom žanru je vrlo specifično da nećete dolaziti do epskih priča i pripovjetki, već će se sve svesti na tešku za*ebanciju. 

Ne drvi po mehanici

Komedija lomi sve zakone fizike. Ako i u kojem žanru mehanika zapravo nije bitna, to je ovaj. Tvoj min-maksani lik ili tvoj min-maksani NPC ako si GM nema što raditi u ovom žanru. Mora bit debil, mora imati slabosti, mora biti predmet sprdnje na ovaj ili onaj način. Tražiti da se nečemu ne smije smijati jednostavno gubi konekciju od zdravog razuma. Ako igdje želiš napravit mamac da se drugi sprdaju od toga, ovo je savršeno mjesto. I na to svi moraju biti spremni, bilo igrači, bilo GM.


Crta

Nisam baš prosipao neke probisvjetske fore ovdje, ali namjera mi je bila približiti vam svima ovo kao žanr kojeg se najmanje trebate bojati. Comic relief je fora, no u ovom žanru on je bread and butter. Dopustite si prosipati vaše najgluplje fore i ideje, dopustite si biti čovjek i smijati se kada ne treba, jer upravo je to ono što ovaj žanr čini fenomenalnim. 

Kombinacija istrage koju definira detaljno otkrivanje i propitivanje, pomiješana s glupavim i mutavim forama zapravo baca tu potrebu da sve bude usko i točno povezano - daje slobodu i GM-u i igračima da rade budale od sebe i pritom se osjećaju dobro što su mutave budale.

Niti jedan od ovih savjeta zapravo nije nužno pravilo - dokle god si možete priuštiti da se smijete jedni drugima na forama i fazonima koje bacate u nedogled. Ovo je jedini žanr koji nema čisti recept, ali sve navedeno ovdje vam može približiti ideju čega se ne trebate bojati, kao i one stvari koje ne trebate imati u fokusu. Samo opušteno, tu ste da se smijete i bacate glupe fore, otkrivanje zločina pada u drugi, treći, četvrti plan. Možda ne otkrijete tko je krivac, možda okrijete da ste to vi, a možda su u šumi. 

Do čitanja,

Murko a.k.a. Ragelance a.k.a "Onaj glasni tip u Cherryju" a.k.a. "Onaj lik s pričom o putovnici*"
 

* - tko zna, zna, tko ne zna, mora me pitat da ju ispričam

Napisao: Ragelance
Objavljeno: 14. 3. 2022. 19:12
X